UVOD: Većina stomatoloških tretmana primijenjenih kod djece mogući su samo uz kontrolu boli. Metode lokalne anestezije, infiltracija i IANB anestezija, uzrokuju utrnulost obraza, jezika i usana koja traje određeno vrijeme nakon završetka tretmana. Rizik od postoperativnih ozljeda je značajan.
PREGLED: Tehnički i klinički napredak posljednjih 15 godina doveo je do toga da je intraligamentarna anestezija (ILA) postala lako primjenjiva i primarna stomatološka – minimalno invazivna – metoda lokalne anestezije. Primjena ove metode anestezije u dječjoj stomatologiji je indicirana. Injekcijske šprice bez integriranih višestupanjskih sustava poput doznih kotačića ili računalno vođenog STA sustava omogućuju operatoru da osjetljivo prilagodi pritisak injekcije pojedinačnoj anatomskoj situaciji pacijenta – čak i djeteta – i da ne stvori neželjene učinke.
CILJ: Cilj ovog pregleda bio je procijeniti prednosti intraligamentarne anestezije u pedijatrijskoj stomatologiji.
Materijal i metode: Evaluacija je temeljena na kritičkom pregledu znanstvene literature i vlastitim iskustvima.
ZAKLJUČAK: Budući da se puna osjetljivost vraća gotovo odmah nakon završetka stomatološkog tretmana, kod intraligamentarne anestezije nema rizika od postoperativnih ozljeda. Ova metoda lokalne anestezije trebala bi se favorizirati kod liječenja djece uz kontrolu boli.
Zaključak: Konvencionalne tehnike lokalne anestezije poput infiltracijske i blok anestezije N. alveolaris inferior mogu se često zamijeniti intraligamentarnom anestezijom u dječjoj stomatologiji zbog niske učestalosti komplikacija (npr. manja količina potrebnog anestetika, manji rizik od ozljeda nakon zahvata). Vlastita iskustva stečena posljednjih godina primjenom ILA kod djece potvrđuju da ova tehnika anestezije ne uzrokuje nikakve smetnje tijekom i nakon tretmana. ILA ne izaziva utrnulost jezika, usana i obraza, što sprečava moguće ozljede ugriza. To je važna prednost ILA u odnosu na druge metode anestezije.
CILJ: Cilj ove prospektivne studije bio je procijeniti utjecaj računalno vođene anestezije na udobnost pacijenata i istražiti prihvaćanje ove nove tehnologije kroz indeks spremnosti na plaćanje (WTP).
METODE: Uključeno je pedeset pacijenata koji su podvrgnuti restaurativnom postupku klase I ili II. Koristio se računalno vođeni uređaj za isporuku anestetika, a svim pacijentima je dan upitnik o razini nelagode i spremnosti na plaćanje.
REZULTATI: Ukupno 86% sudionika izjavilo je manju nelagodu nego tijekom njihovog posljednjeg tradicionalnog postupka kontrole boli; 58% pacijenata bilo je spremno platiti dodatnu naknadu za modernu tehniku anestezije, s medijanom vrijednosti WTP od 20 USD.
ZAKLJUČCI: Računalno vođeni sustavi za lokalnu anesteziju predstavljaju relevantan alat za smanjenje nelagode pacijenata tijekom stomatološkog tretmana. Indeks spremnosti na plaćanje pomaže kvantificirati njegovu važnost.
Zaključak: Usporedba The Wand®/STA anestezije s konvencionalnom tehnikom: 86% sudionika studije imalo je manje boli, a 58% sudionika bilo je spremno doplatiti do 20 USD po STA anesteziji.
CILJ: Ova studija je procijenila i usporedila percepciju boli, reakcije u ponašanju, fiziološke parametre te ulogu topikalne anestezije tijekom primjene lokalne anestezije s injekcijom štrcaljkom za patrone i računalno kontroliranim sustavom za isporuku anestezije (CCLAD).
DIZAJN: Provedena je randomizirana kontrolirana crossover studija na 120 djece u dobi od 7 do 11 godina. Nasumično su podijeljeni u Grupu A: primanje injekcije s CCLAD tijekom prvog posjeta; Grupu B: primanje injekcije sa štrcaljkom za patrone tijekom prvog posjeta. Dalje su podijeljeni u tri podgrupe na temelju topikalne primjene: (a) 20% benzokaina; (b) pritisak s pamučnim aplikatorom; (c) bez topikalne primjene. Prije i tijekom postupka injekcije zabilježeni su puls i krvni tlak. Objektivna procjena ometajućeg ponašanja i subjektivna procjena boli napravljeni su pomoću skale za konzolaciju lica, nogu, aktivnosti i plača (FLACC skala) i modificirane skale slike lica. Period ispiranja između dva posjeta bio je 1 tjedan.
REZULTATI: Injekcije s CCLAD proizvele su značajno manju reakciju na bol, ometajuće ponašanje (P < 0.001) i puls (P < 0.05) u usporedbi s injekcijama štrcaljkom za patrone. Primjena benzokaina proizvela je manju reakciju na bol i ometajuće ponašanje u usporedbi s drugim dvjema podgrupama, iako rezultat nije bio značajan.
ZAKLJUČAK: Upotreba tehnika koje poboljšavaju odgovor u ponašanju kod djece, poput injekcija s CCLAD, može se smatrati mogućim korakom prema postizanju stomatološke prakse bez boli.
Zaključak: Injekcije s The Wand®/STA uzrokovale su manje reakcije na bol, nema obrambenog ponašanja i nema povećanog pulsa. The Wand®/STA kod djece je važan korak prema tretmanu bez boli.
CILJEVI: Svrhe studije bile su usporediti reakcije djece pri primanju lokalne anestezije za anesteziranje gornjih sjekutića s računalno vođenim uređajem The Wand: injekcija u parodontalni ligament (PDLi) i blokada živca prednjim superiornim alveolarnim pristupom (P-ASA) u usporedbi s konvencionalnom bukalnom infiltracijom (CBi), te procijeniti učinkovitost anestezije i reakcije djece nakon tretmana.
METODE: U istraživanju je sudjelovalo 138 djece u dobi od 24 do 48 mjeseci.
REZULTATI: Više djece je negativno reagiralo tijekom injekcije dok su primali CBi i pozitivno tijekom injekcije s The Wand. Nakon tretmana, značajno više djece grebalo je gornju usnu i/ili nos ili se žalilo na utrnulost regije nakon CBi (P = 0.000).
ZAKLJUČCI: Ista učinkovitost postignuta je s The Wand i CBi. Djeca su pokazala bolje ponašanje tijekom injekcije kad su primila lokalnu anesteziju s The Wand nego kad je korišten CBi. Nisu grebala gornju usnu/nos niti plakala nakon tretmana kada su primili PDLi i P-ASA, dok su to radili kad su primali CBi.
Zaključak: Ista učinkovitost The Wand®/STA i tradicionalne injekcije. Djeca su pokazala bolju prihvaćenost tijekom injekcije s The Wand®/STA. Nema utrnulosti gornje usne i nosa.
Lokalna anestezija, osobito palatalna injekcija, često je povezana sa strahom i anksioznošću. Cilj je bio usporediti osjećaj boli pri korištenju palatalne blok tehnike s računalno vođenom tehnikom injekcije (CIT) s konvencionalnom tehnikom infiltracije tradicionalnom štrcaljkom u kirurškim postupcima na nepcu. Pacijenti upućeni na bilateralne manje kirurške zahvate na gornjoj čeljusti randomizirani su za tradicionalnu infiltracijsku anesteziju s jedne strane i palatalnu blok anesteziju s CIT s druge strane. AMSA i P-ASA pristupi korišteni su s CIT. Osjećaj boli ocijenjen je VAS skalom. U studiji je sudjelovalo dvadeset osam pacijenata, od kojih je 17 (61%) bilo djevojčica. Srednja dob bila je 14,8 godina (12,6 – 17,8). Bilateralno izlaganje palatalnih impaktiranih očnjaka bio je najčešći zahvat. Bol pri injekciji bila je značajno manja (p = 0,009) pri korištenju CIT injekcije u usporedbi s konvencionalnom injekcijom. Međutim, kod vremenski zahtjevnije operacije, dodatna CIT analgetska otopina morala se injicirati u bukalnu gingivu pri šivanju u četvrtini slučajeva. Pacijenti sedirani dušikovim oksidom činili su se manje osjetljivima na CIT. Računalne tehnike injekcije, uključujući P-ASA i AMSA pristupe, smanjuju osjećaj boli pri provođenju manje vremenski zahtjevnih kirurških zahvata na nepcu, osobito kod nesediranih tinejdžera.
Zaključak: Značajno manje boli s The Wand®/ STA anestezijom.
POZADINA: Mjere boli povezane s računalnom isporukom intrasulkularne anestezije nisu bile prijavljene. Autori su evaluirali sustav računalne isporuke za intrasulkularnu (CDS-IS) anesteziju kod primarnih kutnjaka.
METODE: Istraživanje je uključivalo djecu u dobi od 2 do 13 godina koja su primila CDS-IS injekcije, 159 u mandibularnim kutnjacima i 48 u maksilarnim kutnjacima. Djeca su liječena jednim od tri načina upravljanja ponašanjem: modifikacija ponašanja (BM) samo, inhalacija dušikovog oksida (N2O) uz BM ili intrarektalna sedacija. Procijenjeni varijable uključivale su subjektivnu percepciju dobrobiti djeteta prije i nakon primjene anestetika, ponašanje boli tijekom primjene anestetika, učinkovitost anestetika tijekom stomatološkog tretmana, učestalost prijavljene postoperativne stomatološke boli (PDP) i upotrebu analgetika nakon CDS-IS injekcija.
REZULTATI: Učinkovitost CDS-IS anestezije u mandibularnim kutnjacima bila je 97%, 92%, 63% i 71% za restauracije, preformirane krune od nehrđajućeg čelika, ekstrakcije i pulpalne terapije, redom (srednja učinkovitost, 89%). Učinkovitost CDS-IS anestezije u maksilarnim kutnjacima bila je 96%, 50%, 92% i 78%, redom (srednja učinkovitost, 90%). CDS-IS je bio manje učinkovit kod djece u dobi od 2 do 4 godine koja su primila sedaciju nego kod starije djece. Autori nisu pronašli razlike između subjektivnih samoprocjena dobrobiti djece prije i nakon primjene anestetika, između spolova i/ili između načina upravljanja ponašanjem (BM ili N2O). Većina djece pokazivala je nisku razinu ponašanja povezanog s boli tijekom primjene anestetika, bez razlika između dječaka i djevojčica. Ukupna učestalost PDP-a bila je 31,4%; 64,9% tih pacijenata primilo je lijekove za ublažavanje boli, bez korelacije s dobi, tretiranim zubom, učinkovitošću anestezije ili vrstom tretmana.
ZAKLJUČCI: CDS-IS je učinkovit za anesteziranje primarnih kutnjaka, posebno za amalgamske, smolaste kompozitne i krunske restauracije od nehrđajućeg čelika.
Zaključak: Učinkovitost STA anestezije je bolja nego kod konvencionalne blokade ili infiltracijske anestezije. Djeca preferiraju The Wand®/ STA anesteziju. STA intraligamentarna anestezija izvanredno je prikladna za konzervativne i protetske stomatološke tretmane.
Cilj ove studije bio je usporediti ponašanje djece koja primaju lokalnu anesteziju tradicionalnom štrcaljkom s ponašanjem djece koja primaju lokalnu anesteziju računalnim uređajem (Wand) te razlikovati reakcije izrazito anksiozne djece od onih s niskom razinom anksioznosti. Nasumično je odabrano 125 djece u dobi od 4 do 11 godina za primanje lokalne anestezije ili s Wandom ili s tradicionalnom injekcijom. Roditelji su ispunili Dentalnu podskalu za mjerenje straha kod djece (CFSS-DS). Dva neovisna promatrača ocijenila su videozapise anestezije u intervalima od 15 sekundi. Zabilježena je pojava napetosti mišića, plača, verbalnog prosvjeda, pokreta i otpora, a zadan je rezultat na Venhamovoj skali uznemirenosti. Prosječno vrijeme injekcije s Wand-om bilo je četiri puta duže nego kod tradicionalne štrcaljke. Tijekom prvih 15 sekundi injekcije, djeca s niskom anksioznošću koja su primala lokalnu anesteziju s Wandom pokazala su manju napetost mišića, manje verbalnog prosvjeda i manje pokreta nego djeca koja su primala lokalnu anesteziju tradicionalnom štrcaljkom. U visoko anksioznoj skupini nisu pronađene razlike. Zaključeno je da djeca s niskom anksioznošću imaju koristi od upotrebe Wande umjesto tradicionalne štrcaljke prilikom primanja lokalne anestezije.
Zaključak: STA anestezija: Manje anksiozna djeca, manja napetost mišića, manje verbalnog prosvjeda i manje pokreta tijekom prvih 15 sekundi.
CILJEVI: Svrha studije bila je usporediti reakcije djece na inferiornu alveolarnu injekciju tradicionalnom štrcaljkom i injekciju u parodontalni ligament računalnim uređajem (Wand), te procijeniti učinkovitost anestezije i reakciju nakon tretmana.
METODE I MATERIJALI: U studiji je sudjelovalo 25 djece u dobi od 6 do 10 godina. Kontralateralni primarni mandibularni drugi kutnjaci tretirani su u dva odvojena posjeta s nasumičnom upotrebom Wande ili tradicionalne injekcije štrcaljkom. Razine percepcije boli za svaki korak ocjenjivane su pomoću Elandove skale boja tijekom pripreme. Mann-Whitney U test korišten je za usporedbu rezultata. Pacijente su pitali o njihovim preferencijama tehnike nakon tretmana.
REZULTATI: Kada je bol mjerena odmah nakon injekcije, tradicionalna štrcaljka pokazala se bolnijom od injekcija s Wand-om (P < .05). Ocjene boli s injekcijama Wande bile su značajno (P < .05) više nego kod tradicionalnih injekcija u inferiorni alveolarni živac na kraju restauracije. Velika većina pacijenata preferirala je injekciju u parodontalni ligament s Wand-om.
ZAKLJUČAK: Tehnika Wand pružila je značajno niže ocjene boli tijekom injekcije u parodontalni ligament. Međutim, ocjene boli tijekom tretmana bile su značajno veće u usporedbi s injekcijama u inferiorni alveolarni živac. Većina pacijenata izjavila je da preferira injekciju u parodontalni ligament s Wand-om u odnosu na tradicionalnu injekciju u inferiorni alveolarni živac.
Zaključak: The Wand®/STA uzrokuje znatno manje boli nego konvencionalna anestezija. Većina pacijenata preferira injekciju The Wand®/STA u odnosu na tradicionalne injekcije.
SVRHA: Svrha ove studije bila je usporediti percepciju boli i vrijeme početka djelovanja kod mandibularne alveolarne blok anestezije primijenjene putem računalnog sustava za isporuku anestezije (The Wand) i tradicionalnog sustava za anesteziju (štrcaljka).
METODE: Studija je provedena prema dizajnu s podijeljenim ustima, s obje vrste injekcija danim svim pacijentima. Sudionici su bili 33 pacijenta u dobi od 7 do 18 godina koji su zahtijevali lokalnu anesteziju za restauraciju zuba na obje strane mandibule. Svi pacijenti su bili povezani očima, a zvuk iz uređaja Wand bio je aktiviran tijekom obje vrste primjene. U svim slučajevima na područje injekcije postavljen je topikalni analgetik. Ocjene boli dobivene su pomoću vizualne analogne skale (VAS) s 10 točaka. Vrijeme početka mjereno je od povlačenja igle do utrnulosti donje usne.
REZULTATI: Sustav za isporuku anestezije računalnim putem rezultirao je značajno nižim ocjenama boli nego tradicionalna štrcaljka. Nije pronađena razlika u vremenu početka djelovanja između dviju metoda.
ZAKLJUČCI: Mandibularna alveolarna blok anestezija čini se manje bolnom pri korištenju The Wand nego pri korištenju tradicionalne štrcaljke.
Zaključak: Digitalni sustav za anesteziju The Wand®/STA izaziva znatno manje boli nego tradicionalna injekcija. Nema razlike u pogledu početka djelovanja između dviju metoda.
SVRHA: Svrha ovog istraživanja bila je procijeniti učinkovitost računalnog uređaja za injekcije (Wand) u smanjenju ponašanja povezanog s boli tijekom injekcija kod predškolske djece.
METODE: Sudionici su bili 40 pacijenata u dobi od 2 do 5 godina kojima je bila potrebna lokalna anestezija za stomatološke restauracije na maksili. Pacijenti su nasumično dodijeljeni ili Wand ili tradicionalnom sustavu za isporuku anestetika. Palatalni pristup prednjem i srednjem superiornom alveolarnom živcu te prednjem superiornom alveolarnom živcu korišten je s Wand injekcijama. Bukalne infiltracijske i palatalne injekcije korištene su za tradicionalnu metodu. Ponašanje povezano s boli je promatrano i kodirano.
REZULTATI: Rezultati Fisherovog točnog testa pokazali su da je korištenje Wande za isporuku anestetika dovelo do značajno manje ometajućeg ponašanja kod predškolske djece u usporedbi s tradicionalnim režimom injekcija. Nadalje, nijedno od predškolske djece izloženo Wand uređaju nije zahtijevalo imobilizaciju tijekom početnog intervala, dok je gotovo polovica djece koja su primila tradicionalnu injekciju zahtijevala neki oblik neposredne imobilizacije.
ZAKLJUČCI: Ovi rezultati pokazuju da Wand može značajno smanjiti ometajuće ponašanje u populaciji male djece koja su tradicionalno teža za upravljanje i može biti jedna od metoda za stvaranje pozitivnijeg iskustva za malo dijete i praktičara.
Zaključak: Injekcija The Wand®/STA preporučuje se upravo za djecu.
CILJ: Ova studija evaluirala je i usporedila percepciju boli, reakciju u ponašanju, fiziološke parametre te ulogu topikalne anestezije tijekom primjene lokalne anestezije s injekcijom štrcaljkom za patrone i računalno kontroliranim sustavom za isporuku lokalne anestezije (CCLAD).
DIZAJN: Provedena je randomizirana kontrolirana crossover studija na 120 djece u dobi od 7 do 11 godina. Djeca su nasumično podijeljena u Grupu A: primanje injekcije s CCLAD tijekom prvog posjeta; Grupu B: primanje injekcije sa štrcaljkom za patrone tijekom prvog posjeta. Dalje su podijeljeni u tri podgrupe na temelju topikalne primjene: (a) 20% benzokaina; (b) pritisak s pamučnim aplikatorom; (c) bez topikalne primjene. Prije i tijekom postupka injekcije zabilježeni su puls i krvni tlak. Objektivna procjena ometajućeg ponašanja i subjektivna procjena boli napravljeni su pomoću skale za konzolaciju lica, nogu, aktivnosti i plača (FLACC skala) i modificirane skale slike lica. Period ispiranja između dva posjeta bio je 1 tjedan.
REZULTATI: Injekcije s CCLAD proizvele su značajno manju reakciju na bol, ometajuće ponašanje (P < 0.001) i puls (P < 0.05) u usporedbi s injekcijama štrcaljkom za patrone. Primjena benzokaina proizvela je manju reakciju na bol i ometajuće ponašanje u usporedbi s drugim dvjema podgrupama, iako rezultat nije bio značajan.
ZAKLJUČAK: Upotreba tehnika koje poboljšavaju odgovor u ponašanju kod djece, poput injekcija s CCLAD, može se smatrati mogućim korakom prema postizanju stomatološke prakse bez boli.
Zaključak: Injekcija s The Wand®/STA ocijenjena je manje neugodnom od konvencionalne injekcije. Postoperativne tegobe bile su značajno niže s The Wand®/STA. Nakon upotrebe The Wand®/STA i štrcaljke, pacijenti su preferirali The Wand®/STA za buduće injekcije. Stomatolozi s iskustvom sve više preferiraju The Wand®/STA.
CILJ: Ova studija evaluirala je i usporedila percepciju boli, reakciju u ponašanju, fiziološke parametre te ulogu topikalne anestezije tijekom primjene lokalne anestezije s injekcijom štrcaljkom za patrone i računalno kontroliranim sustavom za isporuku lokalne anestezije (CCLAD).
DIZAJN: Provedena je randomizirana kontrolirana crossover studija na 120 djece u dobi od 7 do 11 godina. Djeca su nasumično podijeljena u Grupu A: primanje injekcije s CCLAD tijekom prvog posjeta; Grupu B: primanje injekcije sa štrcaljkom za patrone tijekom prvog posjeta. Dalje su podijeljeni u tri podgrupe na temelju topikalne primjene: (a) 20% benzokaina; (b) pritisak s pamučnim aplikatorom; (c) bez topikalne primjene. Prije i tijekom postupka injekcije zabilježeni su puls i krvni tlak. Objektivna procjena ometajućeg ponašanja i subjektivna procjena boli napravljeni su pomoću skale za konzolaciju lica, nogu, aktivnosti i plača (FLACC skala) i modificirane skale slike lica. Period ispiranja između dva posjeta bio je 1 tjedan.
REZULTATI: Injekcije s CCLAD proizvele su značajno manju reakciju na bol, ometajuće ponašanje (P < 0.001) i puls (P < 0.05) u usporedbi s injekcijama štrcaljkom za patrone. Primjena benzokaina proizvela je manju reakciju na bol i ometajuće ponašanje u usporedbi s drugim dvjema podgrupama, iako rezultat nije bio značajan.
ZAKLJUČAK: Upotreba tehnika koje poboljšavaju odgovor u ponašanju kod djece, poput injekcija s CCLAD, može se smatrati mogućim korakom prema postizanju stomatološke prakse bez boli.
Zaključak: Injekcija s The Wand®/STA ocijenjena je manje neugodnom od konvencionalne injekcije. Postoperativne tegobe bile su značajno niže s The Wand®/STA. Nakon upotrebe The Wand®/STA i štrcaljke, pacijenti su preferirali The Wand®/STA za buduće injekcije. Stomatolozi s iskustvom sve više preferiraju The Wand®/STA.
CILJ: Defleksija stomatoloških igala tijekom penetracije tkiva povezana je s neuspjehom postizanja uspješne anestezije. Svrha ove studije bila je utvrditi može li se defleksija igle u tvari sličnoj tkivu smanjiti korištenjem tehnike umetanja s rotacijom u oba smjera.
METODE I MATERIJALI: Konstruirana su tri in vitro modela testa defleksije, svaki s drugačijom tvari sličnoj tkivu različite gustoće. Svaka tvar je testirana s tri različite veličine igala (30-gauge, 27-gauge i 25-gauge). Prilagođeni stomatološki surveyor omogućio je standardizirana umetanja igala na standardiziranu dubinu od 20 mm. Testirane su dvije različite tehnike umetanja, linearna tehnika umetanja i nova opisana tehnika umetanja s rotacijom u oba smjera. Radiografska analiza provedena je nakon svakog umetanja.
REZULTATI: Opisana tehnika umetanja s rotacijom u oba smjera bila je dosljedno učinkovitija u smanjenju defleksije osovine igle za igle veličine 30-, 27- i 25-gauge. Razlike su bile statistički značajne. Svaka od različitih tvari sličnih tkivu dosljedno je pokazala ovo smanjenje defleksije igle.
ZAKLJUČAK: Faktor koji najviše utječe na putanju igle kroz tvar sličnu tkivu su vektori sile koji djeluju na ukošenu površinu igle. Upotreba tehnike umetanja s rotacijom u oba smjera smanjila je defleksiju igle, rezultirajući ravnijom putanjom umetanja igle veličine 30-, 27- i 25-gauge kroz tri različite tvari slične tkivu testirane u ovoj studiji.
Zaključak: Injekcija The Wand®/STA izbjegava snažnu bol pri injekciji. Vrlo učinkovita za pulpalnu anesteziju lateralnih sjekutića, očnjaka te prvih i drugih kutnjaka.
Ove informacije možete podijeliti na društvenim mrežama:
